Biološki leksikon I dio
- ABIOTIČKI ČIMBENICI – različiti fizikalni i kemijski čimbenici okoliša koji utječu na život nekog organizma (temperatura, voda, svjetlost itd.)
- ABISAL – dubokomorski (oceanski) sloj izvan granice prodora svjetla i pod visokim tlakom (dubina oko 3000 do 6000 m)
- ACETIL – CoA – sastoji se od acetilne skupine vezanu na koenzim A. Početni spoj Krebsova ciklusa. Produkt razgradnje ugljikohidrata, masnih kiselina i aminokiselina.
- ACETILKOLIN – neurohormon koji se luči iz živčanih završetaka nakon živčanog impulsa.
- ACIDOFILNE BILJKE – biljke koje rastu na kiselim tlima (pH 4,5 – 5,5). To su pitomi kesten, vrijes, borovnica, bujad.
- ACIDOZA – stanje sniženih pH vrijednosti tjelesnih tekućina
- ADAPTACIJA OKA - sposobnost oka da se prilagodi različitim razinama tame i svjetlosti.
- ADAPTIVNA OBOJENOST – zaštitna obojenost
- ADAPTIVNA RADIJACIJA – (MAKROEVOLUCIJA) – evolucijski procesi iznad razine vrste koji dovode do nastajanja viših sistemskih grupa (rodova, porodica, redova, razreda, koljena).
- ADENIN – organski spoj s dušikom iz skupine purinskih baza.
- ADENOHIPOFIZA – prednji režanj hipofize (pars distalis) koji izlučuje hormon rasta, gonadotropne hormone, adenokortikotropni hormon i tireotropni hormon.
- ADENOKORTIKOTROPNI HORMON – sintetizira se u prednjem režnju hipofize (adenohipofiza). Stimulira koru nadbubrežne žlijezde na izlučivanje kortikosteroidnih hormona kortizona i aldosterona.
- ADENOZIN – TRIFOSFAT (ATP) – molekula koja se sastoji od adenina, riboze i tri fosfatne skupine. Hidrolizom fosfatnih skupina oslobađa se slobodna energija
- ADHEZIJA – privlačna sila između molekula različitih tvari koje se dotiču. Povezanost molekula vode s drugim molekulama (npr. uz staničnu stijenku kapilara kod biljaka) omogućuje uzlazni tok vode u biljci.
- ADRENALIN – hormon kojeg izlučuje srž nadbubrežne žlijezde. Uzrokuje pojačani intenzitet rada srca, stezanje perifernih krvnih žila, širenje očnih zjenica, širenje bronhiola, pojačani intenzitet i brzinu disanja, stezanje mnogih mišića, povećani broj limfocita u cirkulaciji.
- ADULTNI HEMOGLOBIN – hemoglobin koji nakon rađanja zamjenjuje fetalni hemoglobin. Razlikuje se od fetalnog po sastavu polipeptidnih lanaca globina.
- AERENHIM – rahlo raspoređene parenhimske stanice s velikim pravilnim međustaničnim prostorom. Služi kod prozračivanja i lakšem plutanju biljnih organa.
- AEROBAN – označuje prisutnost kisika, odnosi se na organizme, okoliš ili na stanične procese koji zahtijevaju prisustvo kisika
- AGLUTINACIJA – pojava sljepljivanja krvnih stanica u slučaju primitka krvi neodgovarajuće krvne grupe
- C3 BILJKE – biljke u kojih prvi stabilni spoj koji nastaje u sekundarnim reakcijama fotosinteze (Calvinov ciklus) sadrži tri atoma ugljika
- C4 BILJKE – biljke u kojih sekundarne reakcije fotosinteze (Calvinov ciklus) počinju sa spojem koji ima četiri atoma ugljika
- CALVINOV CIKLUS – reakcije fotosinteze koje se zbivaju u tami (fiksiranje i ugradnja atmosferskog CO2 u ugljikohidrate)
- CAM BILJKE (biljke s dnevnim kiselinskim ritmom) – biljke koje noću primaju CO2 i ugrađuju ga u organske kiseline, a danju ga otpuštaju i upotrebljavaju u Calvinovom ciklusu
- CELOM – sekundarna tjelesna šupljina) – oblik tjelesne šupljine koja se razvija za vrijeme embrionalnog života, a obavijena je stanicama mezoderma. Postoji kod razvijenih beskralješnjaka (bodljikaši, člankonošci, kolutićavci) i u svih kralješnjaka (ribe, vodozemci, gmazovi, ptice i sisavci)
- CELULOZA (polisaharid) – kemijski spoj koji nastaje međusobnim spajanjem 8 do 12 tisuća molekula šećera glukoze. Opća formula je (C6H10O5)n. Izgrađuje glavninu staničnih stijenki biljnih stanica.
- CENTRIOLI – stanični organeli valjkastog oblika građeni od tankih proteinskih cjevčica (mikrotubula). Nalaze se u citoplazmi svih životinjskih stanica i nekih alga.
- CENTROMERA – mjesto suženja na kromosomu za koje se prihvaćaju niti diobenog vretena tijekom diobe stanice.
- CENTROSOM- stanični organel izgrađen od dva centriola. Ima važnu ulogu u procesu diobe stanice (sudjeluje u formiranju diobenog vretena)
- CERKARIJE – ličinke metilja koje imaju repiće. Nastaju iz ličinki redija.
- CIJANOBAKTERIJE (modrozelene alge) – prokariotski organizmi bez prave jezgre. Autotrofni fotosintetski organizmi koji sadrže klorofil.
- CIJEPLJENJE – unašanje u organizam uzročnika bolesti ili njihovih produkata koji su izgubili patogeničnost, ali su zadržali svoju antigeničnost (sposobnost imunizacije)
- CIKAS – primitivna golosjemenjača kod koje se oplodnja zbiva pokretnim muškim gametama, spermatozoidima.
- DALEKOVIDNOST – poremećaj vida u kojem je očna jabučica prekratka. Pri akomodaciji leće slika pada iza mrežnice. Dalekovidnost se ispravlja konveksnim lećama (pozitivna dioptrija).
- DALTONIZAM – nesposobnost raspoznavanja boja koja se nasljeđuje kao spolno vezano svojstvo.
- DDT – pesticid, diklor – difenil – trikloretan
- DEBELO CRIJEVO – organ probavnog sustava, nastavak debelog crijeva, dugačko 1,5 do 2 metra. Aktivnost debelog crijeva sastoji se od primanja himusa iz tankog crijeva, lučenja sluzi, reapsorpcije vode i minerala, bakterijskog truljenja ostataka neprobavljene hrane, inaktiviranje štetnih produkata probave (indol, fenol), sinteze vitamina, formiranje i nakupljanje stolice (feces), te refleksnog i kontroliranog pražnjena crijeva (defekacija).
- DECIDUA STANICE – stanice vanjskog sloja sluznice maternice koje sadrže hranjive tvari potrebne za razvitak zametka u ranijim stadijima embrionalnog razvitka.
- DELECIJA – mutacija nastala gubitkom dijela kromosoma.
- DEM – skupina genetički sličnih, vremenski i prostorno blisko povezanih jedinki.
- DEMOGRAFIJA – znanost o kretanju broja stanovnika na Zemlji.
- DENDRITI – kratka živčana vlakna
- DENITRIFIKACIJA – proces kojim se amonijak cijepa na slobodni dušik i vodik djelovanjem denitrificirajućih bakterija.
- DEOKSIRIBOZA – kemijski spoj iz skupine monosaharida, pentoza opće formule C5H10O4. Izgrađuje nukleotide deoksiribonukleinske kiseline (DNA).
- DEOKSIGENIRANA KRV – reducirana krv, krv koja transportira ugljikov dioksid prema plućima.
- DEPLAZMOLIZA – pojava povećanja obujma vakuole te potiskivanje protoplasta prema staničnoj stijenci. Kada je stanica u hipotoničnoj otopini voda ulazi u stanicu i vakuolu (prema mjestu niže koncentracije vode). Suprotan proces je plazmoliza.
- DERATIZACIJA – postupak uništavanja glodavaca (štakora i miševa)
- DEZINFEKCIJA – postupak uništavanja živih klica fizikalnim i kemijskim postupcima.
- DEZINSEKCIJA – postupak uništavanja štetnih kukaca (buha, stjenica itd.).
- EGZOCITOZA – izbacivanje tvari iz stanice pomoću membranskih mjehurića koji se stapaju sa staničnom membranom. Suprotan proces je endocitoza.
- EGZOTOKSINI – toksini kojeoslobađaju živi organizmi
- EKOFIZIOLOGIJA – znanost koja proučava djelovanje različitih ekoloških čimbenika na funkciju stanica, tkiva, organa,organskih sustava i populacija organizama
- EKOLOGIJA – (grč oikos = dom, logos = riječ, govor) je znanost koja proučava odnose živih bića i okoliša
- EKOLOŠKA NIŠA – obilježava mjesto i ulogu jedne vrste u životnoj zajednici. Niša nekog živog organizma određena je čimbenicima kao što su stanište, hrana i temperatura.
- EKOLOŠKA VALENCIJA – je razmak između gornje i donje granice vrijednosti nekog ekološkog čimbenika (temperatura, svjetlo, voda) u okviru kojeg je moguć život nekog organizma, različita je za svaki čimbenik i za svaku vrstu
- EKOLOŠKI MAKSIMUM – najveći intenzitet nekog čimbenika koji može neki organizam podnijeti
- EKOLOŠKI MINIMUM – najmanji intenzitet nekog čimbenika koji mora postojati da organizam živi.
- EKOLOŠKI OPTIMUM – optimalna vrijednost djelovanja nekog čimbenika na organizam
- EKOSUSTAV – sustav bioloških, kemijskih i fizičkih zbivanja koji obuhvaća biotop i biocenozu.
- EKOTOKSIKOLOGIJA – znanost koja proučava posredni ili neposredni učinak stranih tvari (ksenobiotika) na prirodu, na sve živuće organizme i njihovu organizaciju, odnos prema neživoj tvari, međuodnose i odnos prema čovjeku
- EKSKRECIJA – izlučivanje (bubrezima ili kroz kožu) nekorisnih i štetnih tvari
- EKSPERIMENT (pokus) – promatranje pojave koja se ispituje po točno određenim uvjetima koji dozvoljavaju da se prati tijek pojave, te da se ona svaki put uz ponavljanje istih uvjeta ponovno izazove
- FAGOCITI – stanice sa sposobnošću fagocitoze, u njih spadaju neutrofilni leukociti, monociti i tkivni makrofagi
- FAGOCITOZA (grč. fagein = jesti, gutati, kytos = šupljina) – sposobnost stanica da proždiru i, uz pomoć lizosoma, razgrađuju mikrooganizme i čestice sličnih veličina. Također i način uzimanja hrane kod praživotinja, oblik endocitoze.
- FAUNA – skup svih životinjskih vrsta nekog područja
- FENILALANIN – kemijski spoj iz skupine aminokiselina
- FENOLOŠKE POJAVE – periodičke sezonske promjene organizama (npr. vrijeme listanja, cvjetanje, padanje lišća, selidbe životinja)
- FENOTIP – genetički izraz kojim se označava zbroj morfoloških i fizioloških svojstava nekog organizma. On je ovisan o nasljednim faktorima ili genima (genotipu), ali i o djelovanju okoliša.
- FERMENTACIJA (vrenje) – proces u kojem se anaerobno razgrađuju organski spojevi. Prema konačnim produktima vrenja razlikujemo: alkoholno, mliječno, octeno
- FETALNA ERITROBLASTOZA (hemolitička bolest novorođenčadi) – bolest koja se pojavljuje u trudnoći u djece koja su Rh+, a imaju Rh- majku. dolazi do razaranja (hemolize) djetetovih eritrocita.
- FETALNI HEMOGLOBIN – ima veću sposobnost vezanja kisika kod nižih koncentracija kisika od adultnog hemoglobina, a od njega se razlikuje po sastavu polipeptidnih lanaca globina
- FETUS – plod u majčinskoj utrobi starosti od dva mjeseca pa sve do rođenja
- FIBRINOGEN – bjelančevina u krvi, jedan od sudionika u zgrušavanju
- FIKSACIJA DUŠIKA – proces kojim neki prokarioti prevode atmosferski dušik u amonijeve ili nitratne spojeve iskoristive za biljku
- FIKSIZAM – shvaćanje da su vrste nepromjenjive
- G0 – faza – interfaza u kojoj se stanice ne dijele već obavljaju određenu funkciju
- G1 – faza – interfaza. Karakterizirana je sintezom RNA i bjelančevina u stanici; stanica raste
- G2 – faza – interfaza. Stanica se priprema
- GAMETANGIOGAMIJA – spajanje cijelih spolnih organa prilikom razmnožavanja
- GAMETE – spolne rasplodne stanice
- GAMETOFIT – spolna generacija u biljaka koja sadrži rasplodne organe. Tijekom evolucije biljnog svijeta došlo je do redukcije gametofita u odnosu na nespolnu generaciju (sporofit)
- HADŽI J. – zoolog, tvorac plazmodijalne teorije postanka višestaničnih životinja
- HAECKEL E. – biolog, predložio naziv protisti za jednostanične organizme, uveo naziv ekologija
- HALOFITI – biljke slanih staništa
- HALUCINACIJA – jasna osjetilna opažanja bez vanjskih podražaja
- HAMMERLING J.- pokusima na jednostaničnoj algi Acetabularia dokazao da jezgra određuje građu i oblik alge
Više informacija i drugih korisnih sadržaja možete naći na poveznicama:
https://poduke.wixsite.com/instrukcije
https://instrukcije-poduke.business.site
Kvalitetne instrukcije iz više predmeta možete dobiti na
telefon (WhatsApp,Viber) 095 812 7777,
Skype: moje.instrukcije
https://instrukcije-poduke.business.site
Kvalitetne instrukcije iz više predmeta možete dobiti na
telefon (WhatsApp,Viber) 095 812 7777,
Skype: moje.instrukcije
