Instrukcije iz biologije - Stanična jezgra

Instrukcije iz biologije - Stanična jezgra

 

Stanična jezgra je okrugla ili ovalna stanična tvorba veličine 5 – 10 µm. Sadrži nasljednu uputu.
Unutar jezgre uočljiva je i jezgrica (nukleolus). Ostali dio jezgrine tvari je nukleoplazma. 
Jezgra je obavijena ovojnicom. Jezgrina ovojnica sastoji se od dvije membrane (vanjske i unutrašnje), između kojih je međumembranski prostor debljine 20 – 40 nm. Svaka membrana je dvosloj lipida s uklopljenim bjelančevinama.
Ovojnica ima brojne pore koje su omeđene bjelančevinastim prstenom, čime je omogućen promet tvari između jezgre i citoplazme.
Sadržaj jezgre zove se KROMATIN (grč. chroma – boja). 
Kromatin se sastoji od DNA i bjelančevina.
 

 

Epitelne stanice usne šupljine

Dokazi da je nasljedna tvar pohranjena u staničnoj jezgri1831. R. Brown otkrio je staničnu jezgru.
U stanici obično postoji samo jedna jezgra, no u nekih algi i gljiva stanice su višejezgrene (polienergidne).

Energida – tvorevina koja se sastoji od jezgre i pripadajuće citoplazme kojom ta jezgra upravlja.

Pokusi na amebama dokazali su da je jezgra nužna za život i diobu stanice (ako se stanica razreže na dva dijela, samo dio s jezgrom nastavlja život).

J. Hämmerling
Izvodio je pokuse transplantacije (presađivanja)  na jednostaničnoj zelenoj algi Acetabularia, koju čini velika stanica (oko 5 cm) koja oblikuje stapku i klobučić.
Na dnu stapke je proširenje u kojem je smještena stanična jezgra.
Različite vrste alge razlikuju se izgledom klobučića.

 

Acetabularia sp.

Na dio alge A. mediterranea s jezgrom nacijepljen je dio alge A. wettsteinii bez jezgre.
Alga obnavlja klobučić koji izgledom odgovara vrsti od koje potječe jezgra.
Pokus pokazuje da jezgra određuje građu i oblik (morfologiju).

 

Dokazi da je nasljedna uputa zapisana u DNA

1928. F. Griffith
Izvodio pokuse s bakterijama roda Pneumococcus.
Zarazio je dvije skupine miševa, jednu s pneumokokima S, a drugu s pneumokokima R.
bakterije S – obavijene su sluzavim omotačem, pa na hranidbenoj podlozi stvaraju sjajne glatke kolonije (eng. smooth = gladak).
bakterije R – nemaju omotač i oblikuju hrapave kolonije (eng. rough = hrapav).

Miševi zaraženi bakterijama S uginuli su od upale pluća, a zaraženi bakterijama R ostali su zdravi.
Ako se miševi zaraze mrtvim stanicama S ostaju zdravi.
miševi su ugibali nakon što su primili izmiješane mrtve stanice S i žive R.

Griffith je zaključio da su se neke bakterije tipa R pretvorile u tip S. Pojava se naziva transformacija.1944. O.T. Avery
Objavio otkriće da je nukleinska kiselina deoksiriboznog tipa osnovna jedinica principa pretvorbe pneumokoka.
Ustanovio je da komadići DNA izlaze iz mrtvih bakterija S. Neki od njih sadrže gen za sintezu sluzava omotača. Kada takav komadić DNA dospije u živu stanicu R, on se ugradi u njezinu DNA, a time stanica R počinje sintetizirati omotač (pretvara se u stanicu S).
 Osnovna jedinica nasljeđivanja je gen.
Gen – dio molekule DNA koji sadrži uputu za sintezu nekog proteina ili ribonukleinske kiseline.
 J.D. Watson i F. H. Crick
Na temelju fotografija Rosalind Franklin odgonetnuli su prostorni raspored atoma u molekuli DNA (strukturu DNA).

Slika DNA (dobivena ogibom x-zraka pri prolasku kroz kristale DNA)

Više informacija i drugih korisnih sadržaja možete naći na poveznicama:

https://instrukcije-poduke.wixsite.com/instrukcije-hr

https://poduke.wixsite.com/instrukcije 
https://instrukcije-poduke.business.site

Kvalitetne instrukcije iz više predmeta možete dobiti na 
telefon (WhatsApp,Viber) 095 812 7777, 
Skype: moje.instrukcije

Instrukcije iz biologije - Građa biljne stanice

Instrukcije iz biologije - Građa biljne stanice

Građa biljne stanice

Stanice su osnovne građevne jedinice bioloških sustava.

Biljna se stanica sastoji od stanične stijenke i protoplasta. Protoplast uključuje protoplazmu u koju su uklopljene vakuole, organeli, membranski sustavi, makromolekularne nakupine. Protoplazma je od stanične stijenke odvojena plazmatskom membranom (plazmalemom), a od vakuole tonoplastnom membranom (tonoplastom).

STANIČNA STIJENKA

Izgrađena je od celuloznih mikrofobrila uronjenih u amorfni polisaharidni matriks kojeg čine hemiceluloza, pektini i male količine strukturnih proteina. Biljne stanice imaju dva tipa stijenki: primarne (mlade stanice koje rastu) i sekundarne (stanice koje su završile rast). U sekundarnoj staničnoj stijenci mogu se gomilati tvari kao što su lignin, suberin, različite anorganske mineralne tvari (kalcijev karbonat, silicijev dioksid, kalcijev oksalat), kutin itd.
 
CITOPLAZMA
Kompleksna masa koja se sastoji najvećim dijelom od vode. U citoplazmi se nalaze različiti organeli i makromolekulske nakupine. Citosol je citoplazma bez organela. U citosolu se nalazi gusta trodimenzionalna mreža proteinskih niti (citoskelet).

PLAZMATSKA MEMBRANA

Plazmatska membrana sastoji se od dva sloja fosfolipida u koji su uronjeni proteini (model tekućeg mozaika). Proteini djeluju kao specifični receptori, enzimi ili prenositelji, a razlikuju se dva tipa: integralni i periferni. Plazmatske membrane sadrže i ugljikohidrate koji imaju signalnu ulogu. Plazmatske membrane su probirno propusne (selektivno permeabilne).

CITOSKELET
Citoskelet (stanični kostur) je trodimenzionalna mreža proteina. Ima važnu ulogu u mitozi, mejozi, citokinezi, održavanju oblika stanice, gibanju organela. Postoje tri tipa elemenata:
MIKROTUBULI – šuplje cjevčice građene od α - i β – tubulina. Imaju važnu ulogu u diobi stanice (čine prijeprofaznu vrpcu, diobeno vreteno), sudjeluju u stvaranju središnje ploče (fragmoplasta).
MIKROFILAMENTI – sastoje se od dva zavojito uvijena lanca aktina. Uključeni su u strujanje citoplazme i rast peludne mješinice.
INTERMEDIJARNI FILAMENTI – sastoje se od više nitastih proteinskih vlakana. Imaju važnu ulogu u održavanju oblika stanice i određivanju položaja organela (jezgra).

JEZGRA
Jezgra je obavijena jezgrinom ovojnicom koju čine dvije membrane. Unutar ovojnice je nukleoplazma koja je preko pora u jezgrinoj ovojnici povezana sa citoplazmom. U jezgri se nalazi DNA u kojoj je pohranjena genetska uputa.

ENDOPLAZMATSKI RETIKULUM
Endoplazmatski retikulum (ER) je sustav membrana koji se u obliku spljoštenih vrećica ili cjevčica proteže kroz citoplazmu. ER može biti gladak ili hrapav. Na površini hrapavog endoplazmatskog retikuluma nalaze se zavojito raspoređeni ribosomi, gdje se sintetiziraju proteini. Na površini glatkog endoplazmatskog retikuluma nema ribosoma, ovo je glavno mjesto sinteze lipida.

Više informacija i drugih korisnih sadržaja možete naći na poveznicama:

https://instrukcije-poduke.wixsite.com/instrukcije-hr

https://poduke.wixsite.com/instrukcije 
https://instrukcije-poduke.business.site

Kvalitetne instrukcije iz više predmeta možete dobiti na 
telefon (WhatsApp,Viber) 095 812 7777, 
Skype: moje.instrukcije